Kad sam shvatio da najviše vremena gubim tražeći odgovarajući poklopac, odlučio sam pristupiti problemu kao malom “slučaju” iz kuhinjske prakse. Cilj nije samo urednost, nego brže kuhanje i manje buke pri svakom otvaranju ladice ili ormarića. Prvo sam popisao gdje se poklopci trenutno nalaze i koje se situacije najčešće ponavljaju.
Početna provjera bila je jednostavna: koliko imam poklopaca, kojim posudama pripadaju i koji su višak. Poklopce bez pripadajuće posude izdvojio sam u zasebnu kutiju “na čekanju” umjesto da zauzimaju glavni prostor. Tako se glavni set odmah prorijedi i postane pregledniji.
Za organizaciju poklopaca u ladici najbolje mi se pokazalo razdvajanje po promjeru i učestalosti korištenja. Najčešće korišteni idu sprijeda ili gore, a rijetki u stražnji dio ladice. Ako je ladica duboka, dodao sam niske pregrade kako se poklopci ne bi miješali pri svakom zatvaranju.
Kutije za razvrstavanje poklopaca koristim kad ladica nema dobre pregrade ili kad želim grupirati male poklopce za zdjelice i posudice. Bitno je da kutije budu čvrste i da se mogu izvaditi jednom rukom. Tako sve ostaje u “modulima” koje lako premještam tijekom čišćenja ormarića.
Spremanje poklopaca po materijalu olakšava održavanje i smanjuje oštećenja. Staklene poklopce držim odvojeno od metalnih i plastičnih, jer su osjetljiviji na udarce. Silikonske ili plastične poklopce obično slažem u jednu skupinu jer se manje grebu i često se koriste uz više posuda.
Vertikalno spremanje poklopaca mi je riješilo najveći problem s nagomilavanjem. U ormariću sam postavio jednostavan stalak za poklopce ili razdjelnik poput držača za daske, pa svaki poklopac ima svoje “mjesto”. Kad su uspravno, odmah vidim veličinu i ručku, bez prekopavanja po hrpi.
Za preglednost poklopaca na polici pomaže pravilo da se ne slažu u više od dvije razine. Ako moram slagati, veći idu dolje, a manji gore uz tanki zaštitni sloj između. Time se smanjuje klizanje i mogućnost da se poklopci prevrnu pri vađenju posude.
Kako spriječiti grebanje poklopaca, uveo sam jeftine razdjelnike: filcane podloške, tanku krpu ili podmetače koji se mogu oprati. Posebno pazim na rubove staklenih poklopaca i metalne obruče, jer tu najčešće nastaju tragovi. Ako su ručke visoke, biram razmak u stalku da se ne sudaraju.
Rutina pospremanja nakon pranja pokazala se važnijom od samih organizatora. Poklopce prvo potpuno osušim, a zatim ih odmah vraćam u točno određenu zonu (ladica ili ormarić), bez privremenog odlaganja na radnu ploču. Kad svi u kući znaju “adresu” za svaku vrstu poklopca, nered se rjeđe vraća.